Đulbastije

Da, sada ih i vi možete spremiti! Ukusne, jednostavne, preporučujemo ih tople uz finu salatu. Potrebno vam je:

500 gr mljevene junetine
400 gr krompira
3 manje glavice luka
2 čehna bijelog luka
2 kašike brašna
1 jaje
po ukusu so, biber, vegeta

Bešamel sos:
malo putera
2-3 kašike brašna
500 ml mlijeka
200 ml vrhnja za kuhanje
malo soli, bibera
komadić sira po želji

Luk sitno nasjeckati, krompir naribati na krupnijoj strani rendeta a bijeli luk na sitnijoj. Sve dodati mljevenom mesu. Ulupati jaje i dodati u smjesu. Dodati i 2 kašike brašna, so biber i mješavinu začina. Sve fino izmiješati da se masa ujednači. Oblikovati đulbastije, kao pljeskavice….i pržiti ih u dobro zagrijanom ulju.
Pržene đulbastije slagati jednu do druge u vatrostalnu posudu ili pleh!
Bešamel:na ulje u kojem se pržilo meso dodati komadić putera. Staviti 2-3 pune kašike brašna i miješati da se ne stvore grudvice. Sipati mlijeko miješajući svo vrijeme. Dodati i vrhnje za kuhanje, so i biber, po želji.
U gotov bešamel dodati i malo sira ( kačkavalj, parmezan, gauda, ementaler…po želji ) Preliti đulbastije bešamelom, pokriti folijom i peći 30-tak minuta na 220 C.
Zatim skinuti foliju i peći još 15-tak minuta na istoj temperaturi.

Preuzeto sa: ekuhinja.com.ba/dulbastije

Znacajni Datumi

ZNACAJNI_DATUMI_U_2015

Bošnjački Ponos Na Svoju Drzavu

BOŠNJAČKI NAROD TREBA DA BUDE PONOSAN NA SVOJU PROŠLOST I SVOJU DRŽAVU BOSNU

Ako bi se serjozno i uz to, bitno temeljito, radilo na bošnjačkoj povijesti, izučavajući sve povijesne tokove Bošnjačkog življenja u Bosni, onda izvedeni zaključci i nova spoznaja iste, ne bi bili adekvatni do danas usvojenom znanju o istoj. Međutim, iz temeljno izučene povijesti i zaključaka proizašlih iz tako serjopznog izučavanja Bošnjak bi dobio jasnu sliku o tome kako je, do sada, sva njegova povijest bila neiskreno pisana od njegovih prvih komšija, a osnova tih pisanja su konstrukcije koje su uklapane u povijesna življenja naših komšija, današnjih Srba i Hrvata. 

Dakle, Bošnjak bi shvatio da je njegova povijest iskonstruisana te da se nije tako živjela i dešavala nego prosto izmišljala. Razloga ima više, ali osnovni razlog je taj što je Bošnjačku povijest pisao isti onaj koji je u svim tim stoljećima Bošnjake negirao, prezirao i fizički nastojao uništiti.

Pa šta se može očekivati od iskazanog neprijatelja, ali i povjesnog negatora?

Ako neko misli da je ono što su njihovi povjesničari pisali o nama, istina, onda se žestoko vara.

Na svu žalost i danas danile sva plejada Bošnjačkih povjesničara, oni koji su najpozvaniji da Bošnjaka uputi u njegovu povijest, te povijesno i osvijesti, učahurena u sve te povijesne neistine, čuva, beskrupulozno nameće i brani svu tu iskonstruisanu povijest Bošnjaka i ispire mozak mladom Bošnjačkom biću sa povijesnim nakaradnostima o njima samima.

Kada će se u tom smislu Bošnjak osvijestiti? 

Radeći na tome, moja dužnost je upozoriti, ali i pokušati kod mlađih naraštaja Bošnjaka/inja, onih koji vole svoju prošlost izmijeniti u prošlim vremenima nametnuti stav o našoj povijesti. Potaknuti ih da razmišljaju o nama – Bošnjacima kao Evropskom narodu koji je tu od početka stvaranja civilizacije zasnovane na monoteističkom pogledu na svijet. Dakle, da su naši predci, ali i stari komšijski narodi, pa i čitava Evropa živjeli u teokratskim političkim zajednica formiranim na vjeri u jednog Stvaraoca. Da su, manje – više sve stare Evropske zajednice naroda formirane na ovim principima zahvaljujući Aleksandru Velikom kao začetniku tih tvorevina, a ne da smo tu nekakvim nakaradnim historijskim putem zaposjeli teritoriju, a što nam podmeću neprijatelji, a mi nikako da ih istinom razuvjerimo. 

Naši neprijatelji podhranjuju teoriju da su Bošnjaci tu, u svojoj Bosni, nekim nakaradnim putem – nekom prevjerom iz jedne vrste kršćanskog krivovjerja ušli u islamsko učenje, te da smo naše islamsko učenje – vjerovanje prihvaatali od okupatora – Turaka. Dakle, da je naš monoteizam koji danas doživljavamo kao islam iz perioda Turskog osvajanja nama nametnut i da smo ostavili nekakvo staro kršćansko učenje. Da je kršćanstvo kao vladajuće u ovim našim krajevima od samog svog utemeljenja. A ništa nije tako. 

Prije svega, kršćanstvo-katolicizam je vladajući tek od konca XVII stoljeća u Hrvatskoj, a u Srbiji i Crnoj Gori hrišćanstvo-pravoslavlje tek od druge polovine XIX stoljeća.

Bošnjački narod treba da bude ponosan na svoju prošlost i svoju državu Bosnu. Jedini je on čuvao njene granice i izgonio iz nje neprijatelje kada su kidisali da nas porobe i protjeraju. 

Povijest je zabilježila samo period II svjetskog rata kada su zajedno udruženi u NOV svi njeni narodi pružili otpor fašistima i jedino tada nije bilo razlike u stavovima kod Bosanaca muslimana, pravoslavaca i katolika. Dakle, povijesno samo jednom su i ovi drugi branili Bosnu, a vazda je to činio njen Bošnjo.

Ovaj zadnji rat sve je vratio na staro-retrogradno srednjovjekovno rasturanje Bosne i opet je samo Bošnjak branio Bosnu. Ni onomad, kada su tuđinci navaljivali na Bosnu oni drugi nisu pružali nikakav otpor.

Lio je Bošnjak svoju krv svuda po Bosni od Une do Drine, od Biokova i Dinare do Lovćena, od Save do Mora i oni opet nije to njegovo. Sa silnih bojišta vraćao se svojoj kući jašući svog ata sav izranjavan. Padao sa konja i umirao kao šehid na mnogim putevima po Bosni ne dočekavši da se vrati svojoj kući. Mi smo njihove mezare, koji su obično pored starih puteva, čuvali i nazivali šehidski mezari. Bošnjak je vazda branio i gradio svoju Bosnu, jer je to bio njegov vatan, njegove šume, plava jezera i bistre rijeke, njegove plodne ravnice i voćna brda koja su ga sto-stoljećima hranila.

Bošnjak je pomagao u srednjim vjekovima i komšijama – muslimanima da svoje vatane zadrže pod istim uvjetima. Komšije: Hrvati, Slovenci, Mađari i Srbi – muslimani nisu imali sreće i izgubili su svoju zemlju – vatane, a sami su morali napustiti svoja ognjišta, otići i u islamsku Bosnu ali i dalje, a ako su ostajali u svojim vatanima morali su se prevjeriti.

Bošnjak je išao i dalje do Ozije i svuda tamo gdje je bio ugrožen musliman i branio čast i dostojanstvo muslimana.

Početkom XVIII, ali i sredinom istog stoljeća zabilježeni su slučajevi, ove vrste, i u zemljama Sjeverne Evrope, ali ovi neki, iz neznanja, ih nazivaju plaćenicima, što je žalosno, jer su išli u ime Allaha i bili na usluzi Allahovom narodu i nisu išli ratovati za novac kako to pišu historičari, a među njima i E. Imamović. Danas su to zemlje pod kršćanskom kontrolom pa ovim koji pišu nije jasno da su Bošnjaci- muslimani čak iz Bosne i islamski obilježeni dospjeli na Sjever Evrope da bi branili domaće muslimane i tako ih prevedoše u plaćenike. 

Umjesto, da im – historičarima te naše gazije budu potvrda tvrdnji da su u tim državama živjeli muslimani, a da su Bošnjaci po šerijetu bili zaduženi da pružaju pomoć ugroženim muslimanima, ovi što pišu o konkretnom slučaju, reprodukuju nekog historičara, ali što je najgore što u svemu tome- toj povjesnoj konstrukciji mog Bošnju poistovjećuju sa bezvjernikom koji ide da ubija za novce. 

I dalje, govore o tome kako Bošnjaci ne poznaju svoju povijest te kako treba da se diče ovakvim poduhvatima. Doista, nismo znali da su učestvovali u tim ratovima i to je istina, ali razlog, koji nam ovi navode, zbog kojeg su učestvovali je njihova povijesna konstrukcija-neistina i to odmah nije u potpunosti bošnjačka historija. A zar bi Bošnjacima trebalo da bude dika-poduhvati ubijanje bez ikakvog duhovnog razloga i to samo za novce? To Bošnjak nije mogao nikako raditi, a pogotovo u to vrijeme kada je njegov pozitivan stav prema islamskom vjerovanju bio vrhunac njegove duhovnosti. Dakle, on to nije mogao raditi ni po šerijetu, a da je išao da pomogne one koji su ugroženi je i ljudski ali i šerijetski opravdano.

Nikada Bošnjak nije bio u idolopoklonstvu osim što ovi nazovi Bošnjaci; novi agnostici te ateisti-sekularisti skrnave nešto što je hiljadama godina čuvao i njegovao njegov predak. Želio bih da to zna i naše potomstvo, te da sve te predrasude odbace i da krenu,kada je u pitanju duhovnost, stopama starih Bošnjana. 

To nakaradno stanje duhovne svijesti kod Bošnjaka je skorijeg vremena, a najviše iz perioda socijalizma kada se 'izučavao' marksizam – ta izobličena sociološka disciplina koja je samo od naše mladosti pravila duhovne degenerike. Ta nekadašnja bošnjačka mladost, sada u poodmakloj dobi, prihvatili su ateizam i tamo nekakav agnosticizam, a da se nisu ni upitali, a niti razmišljali o tome, zašto oni drugi Bošnjaci vjeruju u Boga ? Prihvatili su jedino onu Marksovu floskulu – da je vjera opijum za narod, i oni nisu kao htjeli da budu opijeni nego 'trijezni'. Neka razmisle, a ja tvrdim da su jako opijeni – najopijeniji.

Sebe nazivaju intelektualcima, govore o nekoj duhovnostii, a šta je to za njih duhovnost i koja bi to bila njhova duhovnost? 

Jedino bezvjerstvo-ateizam.

Sa njima i njihovom duhovnošću nestalo bi nas Bošnjaka, jer i mene i svakog od nas Bošnjaka determiniše islam. Mene zato što sam i dalje u njemu, a njega samo zato što je rođen od Bošnjaka i mala mrvica fali pa da otpadne. 

Šta bi bilo sa nama da smo svi takvi?

Nova pokoljenja od takvih nebi imala više islamsku duhovnost. Tražili bi se duhovno, ali bi sigurno sa njima nestalo Bošnjaka. Samo sa islamom Bošnjak je to što jeste i kao musliman živio je i svoju prošlost. Danas, samo islam determiniše Bošnjaka. Dakle, bez Bošnjaka kao muslimana nema ni njegove povijesti, zato su ovi komšijski povjesničari Bošnjaku poturali uvijek ono što nije; neko nakaradno vjerovanje – Bosansku crkvu i slično, a naši samo prihvatali te iz istih razloga najviše i povijesno lutamo.

Zato, moj Bošnjače, moraš biti ono što je bio tvoj pra-pra djed zahvaljujući kojemu je Bosna bila vazda njegov vatan, kojeg je žestoko branio, u kojemu je pet puta dnevo prao svoje tijelo i zahvaljivao Allahu na svim i onim blagodatima koje je mogao u rahatluku da koristi. I znaj, da nije griješio i da je odabirom vjerovanja u Allaha sebe duhovno oplemenio i nikako unazadio, jer vjera je neotuđivi dio ljudskog habitusa i kad-tad on posegne za vjerovanjem, pa kada je to tako onda je Bošnjin izbor bio u skladu sa prirodom. Bošnjak je uvijek radio u skladu sa prirodom pa je i svoje vjerovanje prihvatio, i kao takvo, usklađivao sa prirodom. Kod njega nije bilo idolatrije i on nikada nije čovjeku pridružio apsolutizam-nije ga poistovjećivao sa Stvaraocem. Za njega, svako živo i neživo biće, svaki čovjek, svaka životinja, svaka biljka, sve na ovom svijetu je zahvaljujući Allahu. Dakle, isključivo Allahovo stvaranje. Monoteizam je bošnjačko ishodište i u tom učenju je njegovo življenje i njegova povijest. 

Žalosno je i to što našu bošnjačku omladinu koja u školama počinje da izučava nacionalnu historiju indoktriniraju, na onim lažnim činjenicama, svi povijesničari zaduženi za rad na ovom predmetu. A najžalosnije je to što na studiju historije tu našu Bošnjačku omladinu indoktriniraju svi koji rade na predmetu historija, a posebno oni koji sa bošnjačkim bićem ne dijele ništa od njihove duhovnosti, a njih – Bošnjake kao historijske činioce Bosne negiraju i podređuju izmišljenim komšijskim historijskim događajima. Tu se naročito ističu Lovrenović i Ćošković. Predmet od nacionalnog interesa Bošnjaka predaju oni koji nastoje da Bošnjaka povijesno dehistorizuje. Sada, barem kada nismo ni pod čijom kapom možemo to adekvatno rješavati.

Sa ovim svojim pisanjem htio sam poštovanom čitaocu da približim svoj način viđenja naše povijesti i njenu refleksiju na bošnjačko biće. Bošnjak je historijski utemeljen u Bosni, ali se to dosadašnjom interpretacijom povijesti nije moglo uočiti i zato moj živući Bošnjo ima i malog kompleksa kada je u pitanju povijest.

Pokušao sam da kroz svoje pisanje osvijestim Bošnjaka do koga dođe ovo moje pisanje i da mu moje pisanje-ispoljeno kroz teze bude temelj njegovog daljeg istraživanja naše historije.

U segmentu našeg življenja pretočenu kroz povijest, za pravu istinu nema i niti smije biti nekih stranih historijskih autoriteta, pa ni naših koji se koriste lažnim izvorima, jer sve što negira i dehistorizuje Bošnjaka mora se odbaciti, jer tako nije življeno nego izmišljano. 

Sve sam to posložio koristeći razum i Kur'an i sve ono što su drugi pisali o nama ali dobro tabireći istinu od laži, krećući se užasno izavijenim stazama, ali uvijek na pravom putu. Sve ono što sam smatrao da je temeljno i interesantno za našu povijest i naše istinsko povijesno utemeljenje u Bosni napisao sam u 50 i nešto svojih postova. (http://istinaoproslosti.blogger.ba/) 

Ono što nisam obuhvatio to će, nadati se, nove generacije Bošnjaka odanih Bošnjaštvu dopuniti i to će biti naši intelektualci, a ne ovi bezmozgovići koji i dan danas indoktriniraju našu mladost, a za sebe vole da kažu da su to oni-intelektualci , a zapravo to nisu.

U svoje tekstove unosio sam i emocije koje su navirale kada sam pisao o nekima koji su bili glavni indoktrinatori naše mladosti. To iz razloga što su lagali to mlado bošnjačko biće koje je moralo da sluša, uči i interpretira laž, ali o sebi. To me najviše žestilo.

Smatram da je moja interpretacija povijesti, naša življena povijest i da nas ona čvrsto utemeljuje u našoj Bosni. Ovo je opća povijest i ona treba da posluži kao baza-teze novim nadolazećim mladim historičarima koji prije nego što pođu da rade na ovom projektu moraju odbaciti ranije predrasude i indoktriniranost nametnutu od svih vajnih historika.

Ovo pisanje, bio bi moj skromni doprinos mom bošnjačkom narodu. Kao injekcija, da okrene ploču i pođe razumom razmišljati, te da shvati da je većinom ono što je drugi pisao o Bošnjaku najviše zasnovano na laži i perfidnom eliminisanju Bošnjaka iz njegove povijesti, te na taj način i negiranje Bošnjaka kao historijskog ali i etničkog utemeljitelja njegove Bosne. Da ove moje teze budu prihvaćene kao istinite tvrdnje, koje će biti i dalje potvrđivane od onih mlađih Bošnjaka -historičara, koji tek dolaze ili će doći i koji će ispisivati svoju življenu bošnjačku povijest, a ne interpretirati sve one laži, o nama, koje su nam godinama servirali naši negatori.

Kako ću ja dočekati Novu godinu

Poucne Price

“Es-Selamu Alejkum Ve Rahmetullah Ve Berekatuhu.”

-Ja sam mladić koji ima dvadeset godina, do nedavno sam postao punoljetan.Kao i svi moji prijatelji svoje vrijeme provodim uživajući na ovome svijetu.Što bi rekli naši ljudi: „Uživaj dok si mlad kasnije kasno je“.Mnogo izlazim sa svojim prijateljima u klubove i u diskoteke, uživam uz polugole djevojke i alkohol, ne želim da se u starosti kajem što nisam iskoristio svoju mladost.

Uskoro će i Nova godina, mogu vam reći da sam mnogo uzbuđen zbog toga, iako to nije moj praznik,već praznik mojih komšija.Već sam se dogovorio sa svojim prijateljima i sve pripremio sedam dana unaprijed. Ne želim da bude kakvih problema kada slavlje počne.Dao sam skoro svu svoju platu da bude što više alkohola, jer i sami znate kakvo je to slavlje u kojem nema alkohola.Moj najbolji prijatelj nam je također sredio par djevojaka,pa vidjeti ćemo .Naravno da želim proslaviti i obilježiti Novu godinu u postelji sa jednom djevojkom.

Napokon još me samo jedan dan dijeli od Nove godine, kako je samo brzo proletilo vrijeme.Sve je sređeno i pripremljeno slavlje samo još čeka nas.Dogovorio sam se sa prijateljem da ću polako pješice doći do mjesta gdje trebamo slavit,a usput ću uzeti još par boca vina u slučaju da nam zafali alkohola.

Napokon došla je ta noć, pravim svoju frizuru i pazim da je sve ulickano i da je sve na svome mjestu.Roditelji mi govore da pazim da ne pijem ,ali ko roditelji zaostali. -Ako vi niste proživili pustite barem mene! Uvijek me razljute, pa se moram derati na njih da im neke stvari stavim do znanja.Prijatelj mi je upravo javio da je sve spremno i da mogu polako krenuti,ljutito sam pozdravio svoje roditelje i okrenuo leđa od njih i polako pješice krenuo to tog mjesta.Pustio sam sebi na slušalice malo muzike kako bih se opustio.

Baš na pola puta začula se buka,okrenuo sam se i ugledao auto koje velikom brzinom kreće se prema meni.Odjednom auto je udarilo mene i zavrsio sam na drugoj strani ulice.Ne razumijem zašto se odjednom ne mogu pomaketi,ne mogu progovoriti da kažem da sam dobro, jer ništa ne osjećam.Ljudi trče prema meni,dosta ljudi okupilo oko mene došla je i hitna.Govorim da sam dobro, ali oni kao da me ne čuju.Šta vam je zašto plačete ?!!!.Vidim kako ljekar govori prekasno smo dosli, Bože, pa zar sam mrtav ?.Vidim malo podalje čovjeka ružnog lica od kojeg mi se ledi krv u venama, govori mi svoj si život proveo u nemaru sada ćeš okusiti strašnu patnju!

Stavljaju me u hitnu i odvoze u bolnicu, čujem kako govore mrtvačnica je na kraju hodnika.Ne mogu da se pomaknem niti da jako vrisnem i kažem im da sam živ.Odjednom sve je utihnulo,čujem svoju majku kako kroz suze i bol govori zar je moj sin mrtav? Čujem i svog najboljeg prijatelja kako plače.

Osjetio sam kako su otkrili moje tjelo i pokazali me mojoj majci ona je pohrlila i zagrlila me.Sine zar me napusti tako mlad?Želio sam je zagrliti, želio sam joj reći da me ne ostavlja samog u ovom hladnom mjestu. Pokrili su moje tjelo, nedugo nakon toga došao je čovjek i polako me polivao vodom.Čujem kako govori zar si na ovome umro? Oako mlad, teško se tebi,teško se tebi! Kako ćeš pred svog Gospodara stati? Kako ćeš se u kaburu provesti? Strah je obuzimao moje srce, niti sam se mogao pomaketi niti riječi prozboriti.Želio sam samo reći da mi daju još jednu šansu da se vratim i da činim dobra djela. išao bih i džamiju, ali i sam vidim da je sada prekasno….Moje tjelo zamotao je u kefine i stavio me u tabut i polahko otišao.Ostao sam potpuno sam, kako ću sada u tamn kabura?Aaaa teško se men!!!! Stalno sam sebi govorio na čemu sam umro teško se meni!

Ubrzo čujem kako dolaze po mene i nose me do dzamije kraj koje sam često prolazio,ali nikada u nju nisam ulazio.Klanjaju mi dženazu, čujem svog prijatelja kako plače.Moje tjelo polahko podižu i nose me do mog kabura. Stani,stani !!!! Govorio sam prijatelju ne nosi me, ne ostavljaj me barem ti! Zašto me ostavljaš za tebe bih život dao? Spustio me je u kabur moj otac, govorio sam babuka stani, ne ostavljaj me molim te, pa ti si mi babo zar ćeš svog sina ovdje samog ostaviti ???!!!! Babo, Zasto mi ne odgovoriš ???.Čujem kako stavljaju daske, odjednom me prekri tama,čujem kako me zatrpavaju zemljom,čujem zvuk lopate i svaki grumen zemlje.

Odjednom sve se utiša,ništa ne vidim tama je oko mene.Čujem tapat svojih bližnjih kako me napuštaju i samog ostavljaju.Odjednom kroz tamu čujem kao potres, čujem kako se zemlja pomijera. Moj prostor se sužava pokušavam da se oduprem, ali sve je uže.Zašto ne prestaneee?!,Aaaa ne mogu se pomaketi! Ovo se ne prestaje primicati, sve me više boli,čujem kako mi kosti pucaju.O Bože,kost kroz kost mi prolazi,takvu bol nisam okusio nikada.Moji bokovi i moje kosti su smrskane od kaburskog stiska.

Čujem kako se zidovi kabura odmiču, ali ne puno, nastala je  tišina.Osjećam neko prisustvo, osjećam da nisam sam, ali od tame ne vidim ko je niti šta je samnom. Prozborio je glas koji je bio poput grmljavine. vidio sam oči u kojima su bile svjetlice i munje,duga crna kosa,dugi nokti,dugi zubi.Od straha sam se sledio. Riječi nisam mogao prozboriti, moje srce da može od straha bi puklo.Upitao me je ko je tvoj Gospodar ????????Šutim jedva da mogu zvuk ispustiti iz svojih usta. Još me je jače i strašnije upitao od straha sve sam zaboravio, rekao sam ne znam. Koja je tvoja vjera? ??????!!!!!!!!!!!!!Ne znam. Ko je onaj čovjek koji vam je poslan? Ne znam, o čemu govorite, o kakvom čovjeku me pitate?

Rekli su mi ovo je ono što si sebi pripremio,sa lijeve strane otvorio se otvor vidio sam grozno mjesto ,poželio sam da nisam ni rođen. -Neka nikada ne nastupi Sudnji dan rekao sam. Moj kabur se napunio vatrom, bol je jedina stvar koju osjećam.

Ali to nije sve u moj kabur koji je ispunjen vatrom čujem kako dolazi ogroman čovjek crnog lica,vidim da nosi ogroman malj.Kada je zamahnu i udario me od bola sam se u prašinu pretvorio,ali me Allah ponovo povratio u moje prvobitno stanje da osjetim patnju do Sudnjega dana.Govorio sam mu da prestane,ali nije me čuo samo je uderao.U životu ničim težim nisam bio udaren,ovo je teže od čitavog svijeta.Ali kad god mi se pokaže moje mjesto u džehennemu ovo je zaista mala patnja šta me čeka tamo.

Moji prijatelji sa kojim sam trebao slaviti,nema ih,nema ih da me zaštite,oni se sada provode odavno su na mene zaboravili kao da nikada nisam ni postojao.Moji roditelji,ma koliko me voljeli vrijeme će svoje učiniti i mene u zaborav baciti.A ja?Ja sam potpuno sam,niko nije samnom u ovoj patnji da to podjeli i da mi koliko toliko olakša ovu ogromnu bol.Da sam se barem pokajao,šejtan me je zaveo i sa mojom mladošću me zavarao,mislio sam dočekat ću starost ,pa ću se pokajati kako sam samo naivan bio.

Braćo i sestre,bliži se Nova godina znajte da to nije muslimanski praznik i da je proslavljanje Nove godine veliki grijeh.Onaj ko ima namjeru slaviti neka dobro zna da u tom trenutku mu može doći melek smrti i uzeti dušu u takvom stanju ćeš biti proživljen na Sudnjem danu.

Sami razmislite da li želite doći pred svog Gospodarom pjani ili u stanju bludničenja??!!

Napisala produkcija:Nur of islam

Učenje Fatihe Umrlim

UČENJE FATIHE UMRLIM I IMAJU LI ONI KORIST OD TOGA

Pitanje: Selam alejkum! Kod nekih ljudi sam čuo da se fatiha ne smije umrlom učiti dok ga ne zakopaju. Je li to tačno?

Odgovor:Ve alejkumus-selam! Običaj učenja fatihe umrlima je pogrešna praksa i nije tako radio Poslanik Muhammed, s.a.w.s.. Uzvišeni Allah kaže:''Vi u Allahovom Poslaniku imate najbolji uzor.'' (El-Ahzab, 21.) Nisu je ni učili ashabi, niti prve generacije muslimana umrlim muslimanima. Tako da vas odvraćamo od učenja fatihe za umrle, a savjetujemo da je učite za sebe jer u prevodu glasi: "Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo. Milostivog, Samilosnog, Vladara Dana sudnjeg, Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo! Uputi nas na Pravi put, na Put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali!'' Ovaj tekst ukazuje da ovo što se uči je potrebno živom a ne mrtvom. Mrtvom možete učiti utemeljene dove koje se uče za dženazu, poput: ''Oni koji poslije njih dolaze – govore: 'Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla…'' (El-Hašr, 10.)

Zatim sljedece dove: "Allahu, oprosti mu i smiluj se, grijehe mu pobriši i sačuvaj ga, počasnim ga mjestom blagodari i širokim učini ulazak u kabur, očisti ga vodom, snijegom i hladnim zrakom, očisti ga od grijeha kao što bijelu odjeću čistiš od prljavštine! Udijeli mu kuću (ahiretsku) bolju od njegove dunjalučke i drugu bolju od njegove dunjalučke! U Džennet ga uvedi i zaštiti ga kazne zagrobne ( i od vatre džehenemske)!" – "Allahu, oprosti našim živima i našim mrtvima, našim prisutnim i našim odsutnim, našim mlađima i našim starima, muškim i ženskim! Allahu, onoga koga poživi mešu nama, učini da živi u islamu, a onoga koga na ahiret preseliš, preseli ga u imanu! Allahu, ne uskrati nas Tvojih nagrada njemu i ne skreni nas s pravoga puta poslije njega!" – "Allahu, dotični je u Tvojoj zaštiti i u dosegu Tvoje brzine – zato, zaštiti ga od stradanja u kaburu i od džehenemske kazne! Ti si Posjedovatelj iskrenosti i Istine – te zbog toga oprosti mu i smiluj mu Se, jer, doista, Ti si Oprostitelj Milosrdni." – "Allahu, rob Tvoj, sin robinje Tvoje potrebuje milost Tvoju, a Tebi ne treba kazna njegova. Ako bude dobročinitelj, povećaj broj njegovih djela, a ako bude grješnik, ne obaziri se na grijehe njegove!" Pogledajte zbirku dova Hisnul muslim. Tamo imate ove dove i još dova koje ja nisam spomenuo. A Allah zna najbolje.

Odgovorio prof. Abdullah Mujic